SREDIŠNJI SAVEZ UZGAJIVAČA KONJA HRVATSKI POSAVAC

RAZGOVOR SA PREDSJEDNIKOM SSHP OBJAVLJEN U BILTENU UICN-a ŽIVOT DUŽ SAVE

Predsjednik   ste   Središnjeg   saveza uzgajivača konja hrvatski posavac. Možete li nam reći nešto o Savezu – kad je osnovan, koliko imate članova?

Organizacija smo koja se bavi provedbom uzgojnog programa za očuvanje posavskog konja.  Trenutno  imamo  umatičeno  preko 3500  grla  različitih  kategorija  u  vlasništvu preko  400  uzgajivača.  Najveća  koncentracija posavskih konja je na području općine Martinska Ves a s ponosom možemo ustvrditi  da  imamo  u  jednom  našem  selu  najveću koncentraciju konja po stanovniku u Europi (selo ljubljanica). Savez postoji već punih 15 godina, međutim, prije 4 godine smo ga reorganizirali kako bi mogli preuzeti javne ovlasti od države. Tada smo promijenili  i  ime. Trenutno  u  Središnjem  savezu djeluje  deset  uzgojnih  udruga  članica  na način da svaka od udruga pokriva svoj dio teritorija  na  kojem  djeluje  i  svi  uzgajivači posavskog konja tog područja su učlanjeni u dotičnu udrugu. Vrlo je bitno naglasiti da uzgajivači konja nisu članovi saveza već članovi svojih udruga a njihove udruge su učlanjene u Središnji savez i njih kao članica ima deset.

Sa  kojim  ustanovama  i  institucijama  surađujete,  u  kom  obliku  i  kakva  je ta  suradnja?  Kakvu  suradnju  imate  sa Javnom  ustanovom  za  upravljanje  zaštićenim   prirodnim   vrijednostima   na području Sisačko -moslavačke županije?

Nužno  surađujemo  s  resornim  ministarstvom  –  poljoprivrede  i  Hrvatskim  stočarskim  centrom  prema  kojima  imamo  i zakonske obaveze temeljem javnih ovlasti koje su nam prenijete kao obaveza organizacije. Vrlo kvalitetno surađujemo s jedinicama lokalne (gradovi i općine) i regionalne (županije) samouprave na prostoru na kom djelujemo i to na programima oživljavanja narodnih  običaja  određenog  kraja.  Javna  ustanova  nam  je  dobrodošla  kao  spasonosno rješenje za očuvanje svega što smo godinama  mukotrpno  čuvali  i  spašavali, poglavito  pašnjaka  na  koje  smo  ponosni.

Rješenja  koja  zajednički  pripremamo    vezano  uz  njihovu  zaštitu  predstavljaju  vrlo bitni segment cjelokupnog sustava. Zapravo radi se o rješavanju problema gospoda renja pašnjacima kao vrlo bitnom segmentu  stvaranja  osjećaja  sigurnosti  kod  naših uzgajivača a time i iskazivanje uzajamnog povjerenja.

Kako  ste  se  počeli  baviti  uzgojem konja i zašto baš konji a ne neka druga pasmina?

Sredinom 90-tih, vratio sam se živjeti u svoje  rodno  selo  Prečno  u  Posavini.  Obnovio sam obiteljsko imanje i trenutno posjedujem  preko  20  grla  konja.  Pored  posavskih konja posjedujem i tri lipicanska grla. S konjima sam odrastao u mladosti i bili su mi izazov a pomalo je proradila i sujeta. Dugi niz godina je naš posavski konj kao izvorna vrijednost  bio  omalovažavan,  obezvređivan  pa  čak  i  brisan  kao  nepostojeći  konj.
Sve je to utjecalo i na moj prkosni odnos da je to što imamo najbolje na svijetu. aktivno se bavim i uzgojem turopoljske svinje i ovog trenutka posjedujem 12 krmača.

Koji  su  ekonomski  aspekti  uzgoja konja  te  da  li  postoje  i  koji  su  poticaji koje daje država?

Na   ekonomskim   aspektima   isplativosti uzgoja  konja  vrlo  intenzivno  radimo.  Cilj nam je ponovno povratiti uzgoj posavskog konja na razinu vrijednosti koja je bila polovinom prošlog stoljeća. Već smo dijelom postigli  određenu  razinu  cijena  za  radna grla  konja  kao  i  za  kvalitetnija  rasplodna grla i to je tek početak onoga što zapravo želimo  postići.  Danas  je  posavac  potican od strane države i tu smo izrazito zadovoljni. Potiće se s po dvije tisuće kuna godišnje licencirani pastuh, kobila i ždrebe u godini oždrebljenja.

Koje  su  odlike  pasmine  hrvatskog posavca?  Za  što  se  sve  konj  koristio  uprošlosti?

Posavac je plemeniti niski konj, vrlo temperamentan ali i dobročudan i vrlo privržen i vjeran čovjeku – svom gospodaru. Skroman u svojim prohtjevima i otporan na vrlo teške uvjete držanja. Posebno ističem njegovu
odliku da rado i brzo uči. Mnogi se iznenade  kad  im  spomenemo  da  naše  konje  naučimo  osnovnim  elementima  zaprezanja  i ujahivanja za manje od mjesec dana.

Gdje danas držite svoje konje i za što ih sve koristite?

Od  ranog  proljeća  pa  sve  do  kasne  jeseni konji  su  slobodni  na  pašnjacima  Posavine.
Kobile  se  ždrebe  na  pašnjacima.  Tijekom godine imamo niz manifestacija koje provodimo bilo samostalno ili kao suorganizatori. Tada ocjenjujemo konje, označavamo ih vrućim žigom, prežemo u kola, jašemo…
Uzgojem  ove  pasmine  utječete  i  na očuvanje kulturne baštine. Kakva je po Vašem mišljenju uloga lokalne zajednice  u  zaštiti  prirodnih  i  kulturnih  vrijednosti Posavine te da li je lokalna zajednica dovoljno uključena u tu zaštitu?
Već  sam  dijelom  govorio  o  tome,  lokalna zajednica  je  zasigurno  najvažnija  u  zaštiti prirode i kulturnih vrijednosti Posavine ali na  žalost  još  uvijek  nismo  dovoljno  decentralizirani kao država da bi na lokalnoj
razini  imali  dovoljno  novaca.  Još  uvijek  je svijest   zagađivača   u   velikim   sredinama dominantnija  od  potrebe  očuvanja  malih lokalnih  zajednica.  Vrlo  često  me  gledaju kao  čudaka  i  ne  razumiju  što  mi  zapravo
radimo i što hoćemo. Pa zar nije lakše naći posao čuvara parkirališta u Zagrebu, kupiti  si  stan  na  kredit,  živjeti  po  modelu „  tri osmice“ (osam sati rada, osam sati veselja i  osam  sati  odmora)  i  pustiti  drugima  da
brinu  o  nama  ?  Nužno  je  i  bolje  povezati općine  i  male  gradove  kako  bi  zajednički  nastupali  u  očuvanju  svojih  identiteta  i tu kao Savez vrlo aktivno radimo i vidimo šansu za razvoj sredina u kojima živimo.

Kakvu ulogu ima tradicionalni   način   gospodarenja zemljištem i uzgoj  autohtonih pasmina u zaštiti prirode i biološke raznolikosti?

Živimo   u   prostoru   Posavine koji   je   zahvaljujući   „zaostalosti“   lokalnog   stanovništva ostao  onakav  kakav  je  bio  i prije 150 – 200 godina što dovoljno govori o ulozi tradiocionalnog načina  gospodarenja  zemljištem.  Očito  je  baš kod nas očuvana mjera utjecaja čovjeka da bi se zadržala ravnoteža. Danas kad različiti izvori  energije  dobivaju  nekakvu  vrijednost,  počelo  se  razmišljati  o  tzv.  Obnovljivim  izvorima  energije.  U  Posavini  su  od davnina ljudi shvatili kako najbolje uskladiti neiscrpno vrelo izvora energije – Sunce, koje daje dnevnu dozu energije u skladu s godišnjim dobima, područja na kojem žive i vlastitih prohtjeva (potreba).

Koja je Vaša vizija Posavine?

Moja osobna vizija su zapravo moja sjećanja na moje djetinstvo. Kažu da smo mladi tako  dugo  dok  smo  u  stanju  igrati  se  kao djeca.  Čista  Sava  koja  povezuje  sela  s  lijeve  i  desne  obale,  sušena  riba  na  tavanu
moje  stare  hrastove  kuće,  prva  izmaglica u  predvečerje  kasnog  ljeta  kad  krave  tjeramo  doma  s  paše,  proštenje  sv.  Bartola, miris pečene guske na Badnjak, topot krda konja u noći, povjetarac koji me osvježava
u hladovini vrbe dok spokojno sanjam ljepotu svoje Posavine.

I  na  kraju,  koji  savjet  biste  dali  uzgajivačima  konja  i  autohtonih  pasmina općenito?

Najvažnije  je  raditi  ono  što  su  radili  i  naši preci.  Prisjetimo  se  načina  na  koji  su  koristili svoje konje, svinje, guske… Kako su ih čuvali, hranili, držali itd. Svako odstupanje od  tih  pravila  je  vrlo  često  kobno.  Primjer
je širenje zaraznih bolesti zbog neodržavanja bunara jer je nedopustivo da blago pije vodu iz žabokrečine. Pamtim dan kad sam dobio  batine  jer  sam  pustio  krava  da  se napiju vode iz mlake jer sam bio lijen vući
vodu iz bunara.