Ekološka mreža u Republici Hrvatskoj
Citirano: Bilen Život duž Save
Ekološka mreža je sustav ekološki važnih područja od međunarodnog i/ili nacionalnog značaja za očuvanje i opstanak ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Temeljem Zakona o zaštiti prirode, Državni zavod za zaštitu prirode izradio je stručnu podlogu za ekološku mrežu u Republici
Hrvatskoj, koju je Uredbom proglasila Vlada Republike Hrvatske u listopadu 2007. godine. U procesu pristupanja Europskoj Uniji, područja ekološke mreže od međunarodne važnosti biti će predložena za uvrštavanje u EU ekološku mrežu NATURA 2000. Područja nacionalne ekološke mreže,
sukladno mreži NATURA 2000, podijeljena su na područja važna za ptice te područja važna za ostale divlje svojte (osim ptica) i stanišne tipove.
Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog.
Sukladno mehanizmu EU Direktive o staništima, Zakon propisuje da se dijelovi ekološke mreže mogu štititi kao posebno zaštićena područja ili provedbom planova upravljanja, kao i kroz postupak ocjene prihvatljivosti za prirodu svakog ugrožavajućeg zahvata. Negativno ocijenjen zahvat se može odobriti samo u slučajevima prevladavajućeg javnog interesa i uz Zakonom utvrđene kompenzacijske uvjete. Važan mehanizam je i mogućnost sklapanja ugovora s vlasnicima i ovlaštenicima prava na područjima ekološke mreže, uz osiguranje poticaja za one djelatnosti koje doprinose očuvanju biološke raznolikosti.
Ekološka mreža u Hrvatskoj zauzima 47% kopna i 9% mora, a sastoji se od 1510 područja važnih za divlje svojte i stanišne tipove, 40 međunarodno važnih područja za ptice te 2 koridora.
Uz hrvatski dio toka rijeke Save nalazi se 17 područja ekološke mreže koja predstavljaju najveći kompleks močvarnih staništa u Hrvatskoj (slika…). Ciljevi očuvanja na ovim područjima su različiti tipovi poplavnih šuma johe, topole, jasena i hrasta lužnjaka, poplavne livade i pašnjaci, amfibijske zajednice, vodena i močvarna staništa sa pripadajućom vegetacijom, te brojne div
lje svojte ugrožene na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini, primjerice dabar, vidra, ptice močvarice, grabljivice (npr. štekavac, orao kliktaš, eja livadarka), kosac, mala i crvenokljuna čigra, bjelovrata muharica, crnka i dr.
Neka od tih sedamnaest područja djelomično se ili u cijelosti preklapaju sa granicama zaštićenih područja temeljem Zakona o zaštiti prirode. Park prirode Lonjsko polje, uvršteno na ramsarski popis 199. godine, unutar svojih granica ima dva ornitološka rezervata: Krapje đol i Rakita te je u cijelosti uvršteno u ekološku mrežu kao područje važno za očuvanje divljih svojti i staništa, a šire područje parka predstavlja međunarodno važno područje za ptice “Donja Posavina”. Područja ekološke mreže Sava – Podsused, Savica, Sunjsko polje, Dvorina i Ribnjaci Jelas, djelomično ili u cjelosti, također spadaju u ornitološke rezervate. Gajna i Jelas polje, unutar kojeg su smješteni istoimeni ribnjaci, zaštićeni su u kategoriji značajnog krajobraza, kao i Turopoljski lug i Odransko polje koji se nalaze unutar područja ekološke mreže “Turopolje”. Spačvanski bazen također obuhvaća dva značajna krajobraza: Virovi i Spačva, a zaštita Sunjskog polja u istoj kategoriji trenutno je u proceduri. Šuma prašnik proglašena je posebnim rezervatom šumske vegetacije, kao i šume Lože i Radiševo koje se nalaze unutar područja ekološke mreže Spačvanski bazen.
Detaljnije o ekološkoj mreži u Hrvatskoj pogledajte na: www.dzzp.hr
Ekološka mrežau Republici HrvatskojPodručja ekološke mreže duž rijeke Save u Hrvatskoj, izvor Državni zavod za zaštitu prirode.
Komentari dopušteni